IZDVOJENI ČLANAK

KAKO PREPOZNATI ZLOSTAVLJAČA
Ako udari jednom, udarit će opet. I zato bježite odmah!

Ako se žmiri na obiteljsko nasilje lako se otvori prostor i za druge vrste nasilja

 

Ljubica Uvodić Vranić, prof. psihologije

Što je zlostavljač poklonio svojoj (bivšoj) dragoj za blagdane? Jeste čitali ovih dana? I to ne samo jedan?! Motornu pilu, gaženje autom i to dva puta?! A još i prije blagdana je bilo sličnih darova!? Po nekim podacima u zadnjih pet godina 93 žene u našoj zemlji izgubile su život od ruke svojeg dragoga! Nedavni događaji u kojima su bivši ili aktualni partneri okrutno nasrnuli na svoje partnerice sve su nas zgrozili i ponukali da reagiramo. Za blagdane takvo je ponašanje eskaliralo. Pitamo se kako i zašto se to uopće događa? Pitamo se zašto se to događa u doba kad mnogi zazivaju mir, sreću i zadovoljstvo, a obitelj i zajedništvo na svakom se koraku deklariraju kao najvažnije vrijednosti. Zašto baš tada dolazi do okrutnog nasilja s namjerom ubojstva bivše partnerice?

Moja namjera nije da savjetujem na ovakav način ni zlostavljače ni njihove branitelje. Mogu se samo nadati da ćemo se mi svi skupa, dakle, čitava javnost, senzibilizirati pa da ćemo svi zajedno postati osjetljiviji na taj društveni problem te da nećemo tražiti rupe u zakonu odnosno da ćemo uskoro promijeniti Kazneni zakon i u njemu smanjiti broj rupa. Problem je, naime, toliko velik da traži angažiranost svih nas. Lakše ćemo se angažirati ako razumijemo problem i vidimo našu ulogu u njegovom rješavanju.

KAD žrtva više nema emocionalnog kapaciteta I SNAGE da se SAMA osovi na svoje noge POTREBNA JOJ JE POMOĆ SA STRANE. A tu JOJ pomoć može i mora pružiti SVATKO tko zna što se događa…

Što vjerojatno djeluje na zlostavljačko ponašanje? Psihičko stanje zlostavljača, aktualno i kronično, poremećaj osobnosti, momentalno psihičko stanje, umor, nezadovoljstvo, nagomilana frustracija i ljutnja, pomaknuta agresija iz jednog područja na drugo, alkoholiziranost, droga… U riječima “ti si moja i bit ćeš moja živa ili mrtva”, u gledanju na partnerski odnos kao posjedovanje drugog ljudskog bića leže nezamislivi stavovi i pogledi koji služe kao pokušaj opravdavanja ponašanja koje zapravo nema opravdanja. Ne radi se tu o ljubavi, nego o moći! Kao i kod silovanja, ne radi se o seksualnoj želji, nego o želji da se zagospodari s drugom osobom.

KAKO SU PROŠLE PRETHODNICE

A što želimo poručiti budućim eventualnim žrtvama? Vaša je dužnost da prepoznate kod svojeg partnera potencijalnog zlostavljača kako bi zaštitili sebe i njega. Sebe od fizičke i psihičke povrede, jer svaka fizička povreda je ujedno i psihička, a njega od zatvora.
Pokušajte doznati kako su prošle vaše prethodnice. Ako je i prije bilo zlostavljanje, bit će i nadalje. Prepoznajte zabrane koje vam partner postavlja. Želi li kontrolirati svaki vaš trenutak? Pokušava li vas partner što više odmaknuti od vaše obitelji, prijatelja pa u nekim slučajevima i od posla? Mora li u svakoj raspravi biti pobjednik? Mora li sve biti samo onako kako je on rekao, jer je on najsposobniji? Izgubi li začas živce kad mu se netko suprotstavi?

Obećanja da će drugi put biti drugačije – prazna su priča…

Teško je naravno sve nabrojiti ali pročitajte neku knjigu koju je napisala zlostavljana žena (na primjer, Sandra Petrž) i probajte iz njezinog primjera vidjeti kako se zlostavljač ponaša i kako su njegova obećanja da će sve drugi put biti drukčije – prazna priča. Nakon prvog zlostavljanja ili prijetnje bježite glavom bez obzira. Pobjegnite tajno bez najave. Nemojte prijetiti da ćete pobjeći pa se dati nagovoriti slatkim riječima i ostati. Time ćete izgubiti svaku vjerodostojnost. Ako stvar dođe do suda, a vi povučete tužbu, vaš se partner neće zbog toga popraviti.

SRAM, ŠUTNJA, NEZAINTERESIRANOST…

Razmislite što činite sebi i svojoj djeci ako ih imate, što činite svojim roditeljima. Svojom popustljivošću štetite i zlostavljaču, jer on dobiva poruku od vas da je njegovo ponašanje podnošljivo. Što zlostavljanje duže traje to se žrtva osjeća sve lošije i počinje vjerovati da je partner ispravlja, da je on u pravu, a da je ona kriva. U takvom stanju potrebna je pomoć sa strane, jer žrtva više nema emocionalnog kapaciteta da se osovi na svoje noge. A tu pomoć može i mora pružiti SVATKO tko zna što se događa.

Društvo se sastoji od zlostavljača, žrtava i  nezainteresirane većine. Zlostavljač živi od tajne svoje žrtve, ona taji jer se srami, propada, gubi samopouzdanje… Šutljiva većina brine svoje brige…

U radno vrijeme je, ako je zaposlen, zlostavljač dio svoje energije troši na drugoj strani. U doba blagdana u slobodno vrijeme porastu očekivanja za emocijama, pa kad njih nema u pozitivnom smislu, onda se glad za emocijama okrene, pa se umjesto pozitivnih emocija požele bilo kakve, čak i one najstrašnije. Emocije su medalja s dvije strane. Uvijek smo gladni emocija pa kad ne možemo dobiti pozitivne, posežemo za negativnim. Društvo se sastoji od zlostavljača, njihovih žrtava i šutljive, nezainteresirane većine. Zlostavljač živi od tajne svoje žrtve, ona taji jer se srami… Žrtva propada, gubi samopouzdanje… Šutljiva većina brine svoje brige. Dokad tako?